Frescobaldi [freskοba'ldi], Girolamo, talijanski skladatelj i orguljaš (Ferrara, kršten 15. IX. 1583 – Rim, 1. III. 1643). Rano očitovao umjetnički talent u školi L. Luzzascija. Vjerojatno već od 1601. u Rimu, gdje je veći dio života djelovao kao orguljaš u različitim crkvama i pri Accademiji di Santa Cecilia. Boravio nakratko u Flandriji, a djelovao i na dvorovima u Mantovi (1615) i Firenci (1628–34). Cijenjen u cijeloj Europi, osobito je utjecao na njemačke majstore. Najveća mu je zasluga što je uspio unijeti novu »afektivnu« estetiku ranoga baroka u skladbe za glazbala s tipkama. Često nadahnut crkvenim ili pučkim repertoarom, superiornom tehnikom skladanja i izvođenja ostvario je glazbene strukture izvanredne zvukovne djelotvornosti. Nakon prvih tiskanih djela (madrigali, fantazije), objavio je 1615. u Rimu Tokate i partite intabulirane za čembalo (Toccate e partite d’intavolatura di cimbalo) koje odlikuje velika raznolikost melodijske i ritmičke invencije te znatno harmonijsko bogatstvo. Slijede zbirke capriccia (1624), tokata (1627), instrumentalnih kancona (2 sv., 1628) i vrhunac njegove umjetnosti – Glazbeno cvijeće raznih skladbi (Fiori musicali di diverse compositioni, 1635), čisto religiozna orguljska djela za liturgijsku uporabu u misama i večernjama. Godine 1645. posmrtno mu je objavljena zbirka Kancone na francuski način u partituri (Canzoni alla francese in partitura).